Oživljenu povijest svi su Samoborci, Svetonedeljčani, Zagrepčani i drugi žitelji Zagrebačke županije i drugih Hrvatskih regija mogli 7. ožujka doživjeti na petom, dosad najvećem uprizorenju davne srednjovjekovne bitke kod Samobora iz 1441. godine. Tu davnu bitku zabilježile su Celjska kronika i drugi povijesni izvori, a obilježavaju je i organiziraju Samoborski muzej, Turistička zajednica grada Samobora, Vitezovi zelingradski i Udruga Oživljena povijest iz Samobora.Od ove se godine bitka, koja se, inače, odigrala 1. ožujka, na pepelnicu, iz praktičnih razloga nastavila obilježavati na prvu nedjelju ožujka. Idejna začetnica ove obilježbe, kustosica Samoborskog muzeja Ivanka Brekalo, ističe da je riječ o stvarnom događaju iz tog davnog vremena, bitki između vojske kraljice Elizabete i vojske poljskog kralja Vladislava Jagelovića. Kako bilježe stare kronike, godine 1439. umro je kralj Albrecht Habsburg te se diljem Hrvatske i Ugarske vode borbe za nasljedstvo prijestolja.

Uz kraljicu udovu Elizabetu pristali su moćni grofovi Celjski s vojskovođom Ivanom Vitovcem, a vojsku poljskog kralja Vladislava Jagelovića vodi Stjepan Banić Lendavski. Dvije su se vojske sukobile kod Samobora na pepelnicu 1. ožujka 1441. godine, a žestoka borba završila je Vitovčevom pobjedom koji je zarobio vojskovođu Banića i priskrbio znatan plijen. U prikazu je ove godine sudjelovalo oko 150 vitezova: Vitezovi zelingradski, Red srebrnog zmaja iz Zagreba, Srednjovjekovna skupina Celjani,  Janez Kamniški iz Ljubljane, Družina Zlatnog kaleža iz Stubice, Dubovečki streličari, Konjički klub Eko selo, Tabor, Kuburaško društvo Gromovnik iz Bestovja, Red vitezova Ružica grada, Matica hrvatska – ogranak Samobor i njezini predstavnici Zoran Perović, Milan Žegarac Peharnik, Ivan Dujmović i drugi, glumci HNK Žarko Potočnjak i Mirna Medaković, Plesna skupina Burka i drugi. Vitezovi su bili obučeni u oklope i verižnjače – replike iz 15.stoljeća. Od bojnih sprava postavljeni su bili katapulti, baliste, vatrene kugle, kolski tabor, fortifikacije…

Tu su bili i mačevaoci, streličari, kuburaši, konjanici, hitra ranarnička služba koja je odvozila i spašavala živote ranjenih. Oživljena bitka trajala je oko pola sata i oduševila nekoliko tisuća okupljenih. Nakon bitke Samoborci, veseli što su izbjegli opasnost, priredili su kao nekad gozbu i veselicu na pravom srednjevjekovnu sajmu. Uz onodobnu glazbu i ples, na sajmu se moglo besplatno kušati srednjevjekovnu kašu te proizvode od kostimiranih krušara, travara, medičara ili kupiti drago kamenje, vitešku opremu, mačeve i slične srednjevjekovne suvenire. Mogla se doznati i sudbina na štandu coprije ili pak, za sitan novac, kupiti oprost od grijeha. Notar je izdavao svjedočanstva da se bilo na bitki, a dobru zabavu nudili su brojni lakrdijaši, žongleri, pjesnici i alkemičari. Zahvaljujući naporima samoborskih muzelaca, Ivanke Brekalo, Moroslava Milonjića, Andreja Lapajnea i drugih, i uz potporu Turističke zajednice grada Samobora i njezine direktorice Zdravke Škugor Ferdebar Bitka kod Samobora ima sve izglede da postane novi samoborski turistički proizvod.